Banjalučki socijalni centar zalaže se za politke jednakosti i javno te zajedničko dobro u poslijeratnoj i postsocijalističkoj Bosni i Hercegovini.

Aktivistička praksa i infrastruktura u fokusu imaju socijalnu pravdu i socijalne jednakosti, radničku problematiku i njihovo samoosnaživanje, rad sa BiH dijasporom i manjinama kao i rodne politike. Ovim pitanjima pristupa se kroz različite interdisciplinarne metodološke pristupe poput kulturno-umjetničkog, snažeći nezavisnu kulturno-umjetničku praksu, savremenu istoriografiju, analize urbanih politika te niz drugih kritičkih diskurzivnih i političko-ekonomskih analiza.

U najkraćim crtama, naše potrebe se tiču obezbjeđivanja stalnog prostora/kuće unutar kojeg će se nastaviti graditi javnost te stvarati nove postsocijalističke društvenosti kroz horizontalni hibrid akademije, teorije i aktivizma.

Politike jednakosti uključuju sve koji su danas nejednaki, kako otpušteni /e radnici/ce tako i etničke, odnosno rodne manjine/većine, a javno dobro materijalne zaostavštine poput škola, igrališta, parkova i fabrika ali i nematerijalne tekovine poput socio-kulturnog nasljeđa i sjećanja što uključuje kulture i politike sjećanja, jer snažno nastojimo da se sjećanja otrgnu od savremenog prebrisavanja.

Na ovaj način BASOC se aktivno opire patrijarhatu, nacionalizmu i ekonomskoj nejednakosti nastaloj usljed ratova 1990tih i poslijeratne tranzicije